19. nedjelja kroz godinu – C

Već prošlu nedjelju imali smo prigodu razmišljati o Gospodinovim upozorenjima glede pohlepe koja bi se mogla definirati požudom za materijalnim dobrima. U današnjemu Evanđelju čitamo dodatne upute i preporuke kojima Isus produbljuje tu temu koristeći nekoliko slika iz svakodnevnoga života kojima vrlo zorno izražava svoje božanske stavove. Tako nam dočarava i opisuje opasnosti koje zemaljska dobra predstavljaju za duhovni život ukoliko ih se ne postavi na pravo mjesto, nakon čega nisu više dobra, nego kamen spoticanja. Iz Gospodinovih riječi razabiremo da su zemaljska dobra kao neka vrsta magneta na koji reagira ljudsko srce jer se daje privući njihovom privlačnošću i korišću. Ili bi se pak moglo reći kako su stanoviti regulator kojim se reguliraju želje i misli našega srca. A kad kažemo srce, onda valja imati u vidu da je riječ o

18. nedjelja kroz godinu – C

Tema koju nam nudi događaj iz današnjeg Evanđelja o problemu podjeli zemaljskih dobara među ljudima vječna je tema koja ne mimoilazi nijednoga čovjeka. Takvih scena i sudbina kao što je ova iz Evanđelja kad jedan čovjek pokušava doći do dijela zemaljskih dobara, tražeći načina uvjeriti svoga brata da s njim podijeli, ima i danas na svakome koraku. I kao što se taj čovjek pozvao na Isusov autoritet, tako se i danas mnogi pozivaju na autoritet vjere i Božje pravednosti kada vide da se ne može računati na ljudsko poštenje i ljubav. S time se svakodnevno susreću mnogi roditelji, braća, sestre, rodbina. Jer svaki roditelj osjeća jednom od temeljnih zadaća priskrbiti svojoj djeci dovoljnu količinu zemaljskih dobara u baštinu, premda ne uspijevaju uvijek udovoljiti svima kako bi htjeli. Tko ne uspije, osjeća se promašeno i nesretno. Kao da se cijeli život mučio uzaludno ako nije iza sebe ostavio velike količine imovine od koje bi mlađi naraštaj mogao lagodno živjeti. Osim toga, i danas kao nekada, pitanje zemaljskih dobara izazove rasprave i svađe u obitelji

17. nedjelja kroz godinu – C

Iz današnjeg evanđeoskog odlomka mogli bismo na prvi pogled izvući određene zaključke koji bi išli u prilog nama, to jest čovjeku našega vremena koji je posve zapustio molitvu i molitveni život u korist drugih sadržaja koji ga više privlače ili ih smatra korisnijima. Osim toga bilo tko se želi ispričati odbacivanjem molitve, mogao bi pronaći izgovor i u Isusovu ponašanju. Naime, uvijek bi se moglo postaviti pitanje zašto on nije svoje učenike učio kako moliti prije nego su oni njega zamolili da ih pouči. Jer da je to smatrao važnim za njih, onda bi ih sigurno poučio sam od sebe, a ne tek na njihovo traženje. Moglo bi se ići i dalje te tumačiti kako je on bio protivan određenim molitvenim oblicima i formulama, te je držao dostatnim da svatko na svome mjestu bude dobar čovjek i radi svoj posao, te bi se tako moglo pretpostaviti kako mu baš i nije stalo mnogo do toga

16. nedjelja kroz godinu – C

Dobro znani događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku izaziva nas da ga još dublje razmatramo primjenjujući na sebe i svoj život u današnjem svijetu. U njemu pronalazimo dva modela ponašanja, kako nam primjerom pokazuju dvije sestre Marta i Marija koje u svoj dom ugostiše jednom zgodom Gospodina. I jedna i druga su se potpuno stavile njemu na raspolaganje, ali svaka na drukčiji način. Štoviše, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način. Upravo to je natjeralo Martu da reagira prozivajući svoju sestru

15. nedjelja kroz godinu – C

U svakome od nas postoji golemi potencijal života, to jest izuzetna mogućnost djelovati na takav način da zahvaljujući svojim činima dođemo do vječnosti. Najčešće nam se, međutim, dogodi da taj potencijal ne iskoristimo u praksi, već nam ostane kao dobra teorija, ali nikad primijenjena. Eventualno te naše sile koje posjedujemo ulažemo u neke druge dimenzije života, ali počesto ne u ono najbitnije. Na ovaj ili na onaj način taj potencijal u nama se zatomljuje i guši ili se razvija na nepravilan način. Jer i kad imamo dovoljno oštroumnog rasuđivanja,

14. nedjelja kroz godinu – C

Gospodin Isus se rado i često izražavao slikama među kojima su bile upečatljive slike iz svakodnevnoga seoskog života, njemu vrlo bliske jer je i odrastao u malom galilejskom mjestu Nazaretu. Tako je učinio i u trenutku kada šalje svoje učenike pred sobom u gradove i mjesta u koja je kanio i sam kasnije doći. Poslanje učenika popratio je prigodnim govorom u kojem se između ostaloga mogu izdvojiti dva bitna dijela. Najprije ih poučava o biti poslanja i zadaće koju stavlja pred njih, a potom im daje

13. nedjelja kroz godinu – C

Današnji evanđeoski odlomak opisuje Isusovu propovjedničku zauzetost oko naviještanje riječi Božje i svoga kraljevstva. Sveti Luka zapisa kako je krenuo sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu kad su se navršili dani da bude uznesen. Osim toga, poslao je i glasnike pred sobom da mu priprave put. Stalo mu je bilo da stanovnici tih područja kroz koja je prolazio upoznaju tko je, te da mu povjeruju i prihvate ga. No u jednom samarijskom mjestu njegovi učenici naišli su na otpor i odbijanje, pri čemu su mu mještani uskratili gostoprimstvo jer je bio na putu u Jeruzalem. Na to su Jakov i Ivan vrlo burno reagirali, čak pitajući Isusa da zamole da oganj siđe s neba i uništi te ljude i njihovo mjesto. Ali Isus nije bio njihova stava, već ih je

12. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem društvu jedna od važnih stvari je javno mnijenje. Gospodari društva uvijek ulažu napora i sredstava oblikovati ga po svome, te dovesti ljude do toga da misle kako i što oni žele, te im nakon toga ostaviti privid da sami odlučuju o svojim životima, u budućnosti i sudbini. No upravo oni koji vjeruju da su slobodni u svojim uvjerenjima, dali su se najviše zavesti, te su postali marionete u rukama onih koji vuku konce iz pozadine. Štoviše, postali su oruđe onih koji kreiraju javno mnijenje i način razmišljanja u društvu sukladan ‘trendovima’ to jest ‘modama’. Zato je danas mnogima važno što se kaže na forumima i na blogovima, što kažu mediji ove ili one vrste, što se

Tijelovo – svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Živimo danas u svijetu u kojem se u prvi plan stavlja tijelo i ističe ono tjelesno. Čak se u današnje širi kao neki mit o oslobođenju tjelesnoga kao da je dugo bio zarobljeno uslijed utjecaja kršćanske vjere koja je, navodno, stavljala naglasak na duhovno. No takva tumačenja su samo dobar izgovor onima koji s ljudima, a napose s ljudskom tjelesnošću, imaju svoje izopačene demonske planove. Jer takve teorije oslobađanja tijela od spona koje su mu navodno nametnute duhovnošću i ćudoređem u biti promiče kao poželjne tolike bolesne stavove i poglede na tijelo, njegov smisao i cilj. Stoga i vidimo rezultat: tijelo je svedeno na mjeru novca i zarade, strasti i pohote; ljudi okreću glave

Svetkovina Presvetoga Trojstva

Kad danas izgovorimo riječ istina, onda najčešće većina ljudi pomisli kako je sada to tema isključivo za neke učene i mudre glave koje zovemo filozofima. No kako vidimo iz Evanđelja, za Isusa i nije baš tako. On je sebe smatrao mjerodavnim govoriti o istini, i to zato što je za njega govor o istini pretpostavljao govor o ‘svoj istini’, kao što smo čuli u današnjem odlomku: No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu. Dakle, govor o istini pretpostavlja uvid u cjelovitu istinu, u protivnom ni ono djelomično ne znači mnogo. S druge pak strane i ta djelomična ili samo jedan segment ili vid istine može biti tako sjajan i značajan ako smo ga otkrili kao dio cjeline. Štoviše, ako smo otkrili njegovo mjesto u cjelini,